Search

Život iz snova i tko ga piše

Jeste li se ikad našli u situaciji da Vam život djeluje kao neki san? Možete li se sjetiti neke situacije u svom životu kada ste pomislili - ovo je nestvarno, ovo je nemoguće? Možda ste pak doživjeli nešto što vam je bilo toliko čudno, neopisivo, za što niste mogli naći riječi kako da opišete to što ste doživjeli? Koliko ste samo puta ove godine pomislili: “mora da ovo sanjam”, ili se pokušali uštipnuti ne bi li se probudili? Što ako je cijeli naš život san, što biste tad promijenili? Gdje potražiti odgovore na to i sva pitanja koja slijede?

Suvremena znanost smatra da je sve što vidimo iluzija i sva ta “fizička realnost” koju vidimo oko sebe ustvari ne postoji - da stvarnost nije stvarna bez onoga tko ju promatra. Znači li to onda da se naše budno stanje ne razlikuje od snenog? Koja je onda razlika između sna i jave? Ako stvarnost ne postoji bez onoga tko živi stvarnost jednako kao što ni san ne postoji bez onoga tko sanja, je li onda i stvarnost svojevrsni san?

Neki od nas sanjaju, a neki ne sanjaju - bilo da su prestali sanjati, pa su zaboravili kako to izgleda ili nikad nisu niti sanjali. Neki znaju da sanjaju, ali čim se probude, sve zaborave. Neki sanjaju i znaju što sanjaju. Neki u snovima rješavaju mnoge probleme, bilo da se radi o međuljudskim odnosima, bilo da se radi o složenom matematičkom problemu.

Neki pak od nas u stanju su sanjati lucidan san. To je san u kojem smo donekle ili potpuno svjesni da sanjamo. To je san unutar kojeg se na neki način “probudimo” i svjesno možemo proizvesti neki efekt, svjesno možemo stvarati vlastiti scenarij - bilo da se s nekim susretnemo ili nešto na neki način doživimo što smatramo da nam u stvarnosti nije moguće, kao npr letjeti. Nekima od nas takav lucidan san dogodi se s vremena na vrijeme, dok su neki od nas čak istrenirani sanjati lucidno.

U snu, svatko koga sretnemo, svaka pojava i svaki entitet je refleksija nas samih. Ako povučemo paralelu između sna i jave, dolazimo do zaključka da i na javi svi i sve s čime dolazimo u kontakt je refleksija nas samih odnosno naših uvjerenja bilo onih korisnih i afirmativnih bilo onih nekorisnih i destruktivnih. Svi bi mi željeli sanjati san u kojem je sve divno, živjeti utopiju, međutim nije to baš tako jednostavno, jer imamo puno mentalne prtljage koju nosimo sa sobom gdje god išli, što god radili.

Drugim riječima, život koji živimo možemo promatrati kao predstavu, film ili seriju. U toj predstavi, filmu ili seriji mi biramo uloge, ali ujedno smo i režiseri i scenaristi, te sami oblikujemo glumačku postavu, izrađujemo scenografiju, ali i gledatelj koji udahnjuje život u svaki prizor koji vidi. Mi biramo kada ćemo igrati glavnu ulogu, kada sporednu, kada ćemo biti pozitivci kada negativci.Ovisno o našem stanju svijesti, ovisno o našem raspoloženju, ta predstava, film ili serija bit će komedija, drama, triler, horor ili sve u jednom. Ta predstava, film, serija ili čak samo jedna scena prema našem stanju duha u danom trenutku imat će sretan ili nesretan nastavak ili svršetak.

Ako je sve iluzija, pitamo se koja je svrha? Svrha svega je učenje i napredak. Sami smo odlučili doći i igrati ovu igru najbolje što znamo i u toj igri/predstavi/iluziji naučiti nešto što će nam pomoći da idemo dalje, da se razvijamo i rastemo. Pitanja koja si trebamo postavljati su: Kakav život želimo za sebe? Kako dovesti sebe u stanje da stvaramo ono što želimo, da kreiramo lijepe, dobre, pozitivne stvari?

Kad se osjećamo dobro, kad mislimo pozitivno, kad nam sve ide od ruke, tad i stvaramo samo dobro. Ponekad se ipak, čak i onda kad smo dobro dogodi nešto naizgled loše. Međutim, u tom stanju ne gledamo na to kao na nešto negativno. Kad smo mi dobro, štogod da se naizgled čini kao negativna pojava ili problem - vidimo to prije svega kao izazov, vidimo to kao iznenađenje ili dobar preobrat, kao nešto neočekivano dobro ili dobru priliku, te nam nije teško donositi jasne, smislene odluke i krenuti u akciju - uhvatiti se u koštac sa situacijom!

Kako transformirati naizgled lošu situaciju u nešto pozitivno i dobro za sebe, ma kako se činilo teško? Prije svega, moramo biti svjesni da najprije sebe moramo dovesti u stanje neutralnog promatrača - gledatelja. Moramo znati da se sve što se događa oko nas može protumačiti kao dobro ili kao loše. Sigurno je jedno - kad smo dobro donosimo dobre i dalekovidne - odluke na dobrobit svih i nikad ta odluka ne šteti nikome. Suprotno tome, kad nismo dobro - naše odluke nisu dobre.

Kako sebe dovesti u dobro stanje onda kad shvatimo da nismo dobro i kad “ulovimo” sebe da razmišljamo negativno? Kako na vrhuncu ili uslijed peripetije filma - kad shvatimo da smo okruženi “negativnim likovima” koji nam žele zlo, kad shvatimo da “vrtimo horor film” - kako “scenarij života” transformirati i napisati onaj “pozitivan rasplet” kakav želimo vidjeti - kakav želimo doživjeti? Prvi korak zasigurno je taj da shvatimo da smo mi pisci scenarija svog života. Novi i drugačiji scenarij piše novi život.

Moramo si početi pričati drugačiju priču da bismo promijenili i transformirali život. Moramo se probuditi usred sna i shvatiti da onaj koji sanja - taj i stvara san.

Kakav san i život uistinu želimo? Sigurno je to da svi idemo prema ugodnom i udaljavamo se od neugode, osim iznimno, prema neugodi idemo samo onda ako smatramo da će nas taj put dovesti do velike ugode. Jednako tako, prema ugodi ne idemo onda kad smatramo da će nas stalna ugoda dovesti do velike neugode. Istodobno, svatko od nas, gdje god da se trenutno u životu nalazi, što god da radi, što god da stvara - lijep san/život ili noćnu moru/horor film - želi više i stremi ka boljem.

Bili toga svjesni ili ne, svatko od nas ne misli da zaslužuje bolji život. Neki od nas osjećaju da ne zaslužuju više od uloge žrtve u svom životu. Možda će čak i svjesno reći da žele bolje za sebe i da žele živjeti bolji, svjesniji život - da svjesno žele kreirati bolji život. No, njihova uvjerenja i definicije - onaj pisac scenarist i režiser koji živi u njima - ne dozvoljava im stvoriti ništa drugo nego horor film u kojem su žrtva vlastite noćne more.

Recept za dobar život reći će vam svatko - bilo dobronamjeran ili zlonamjeran. Svatko od nas imao je barem jednu negativnu životnu situaciju koju je uspio transformirati u nešto pozitivno. No, pisac ove kolumne - unatoč brojnim vlastitim životnim primjerima, ali i bezbrojnim primjerima katarze i transformacije životnih priča njegovih klijenata - mišljenja je da svatko od nas najbolje sam piše svoj vlastiti scenarij života, iako mu za to ponekad treba poticaj iz vana.

Svi mi imamo dovoljno znanja i sposobnosti da savladamo svaki izazov ispred kojeg se nađemo. Štoviše, čak nije upitno znamo li što činiti u danoj situaciji, nego je poanta da počnemo činiti ono što znamo.

Andrija Roić

www.exsupero.hr

1 view0 comments

Recent Posts

See All