Search

Pronađi svoj yang - pokreni se!

Svi dobivamo ono što toleriramo, da li kod sebe, da li kod drugih - svejedno. I stvari ostaju iste. Ništa se bitno ne mijenja! Svi imamo svoju priču koju sami sebi pričamo i izlike zbog kojih ćemo tolerirati svoja i tuđa sraña. Svi ljudi su jednaki. Jedina razlika među ljudima njihovi su vlastiti standardi. Što to znači?

Svi na svijetu imaju napisanu ili barem memoriranu listu stvari za koje kažu da bi “trebali” promijeniti. “Trebali bi smršaviti”, “trebali bi vježbati”, “trebali bi provoditi više vremena s djecom”, “trebali bi nazvati”, “trebali bi (Exsupero ) tretman”, trebali bi... Ali znate što? Ljudi gotovo nikad ne naprave ono što kažu da bi “trebali” i ne pruže sebi ono što osijećaju da “trebaju”, a onda se na kraju ljute sami na sebe. Energija ljutnje dovodi do bolesti. Prava promjena naših vlastitih standarda nastupa onda kada naše “trebam” odjednom postane “moram”. Tada nastupa ona prava promjena - tad se ljudsko biće mijenja iznutra. A svako iscijeljenje dolazi iznutra!

Danas sve vas razumijem bolje zato što bolje shvaćam sebe. Ni meni se nije dalo izlaziti iz vlastite zone komfora one jedva, ali ipak podnošljive “močvare” u kojoj su prebivali ljudi, situacije i sve stvari koje sam tolerirao. Sve dokle god je bol u meni bila bar donekle podnošljiva, nisam poduzimao ništa. Bojao sam se izgubiti sigurnost, bojao sam se otuđenja od drugih, a duboko u sebi osijećao sam da ne vrijedim i da nisam dostojan promjene na bolje. Bio sam čak i dvoličan. Visok standard i kvalitetu života koju sam želio i drugima pružao svojim radom kroz dar svojih ruku, istovremeno nisam bio spreman pružiti samome sebi. Kao da sebi nisam želio ono isto što sam želio dati drugima, a to je licemjerno. Ono još važnije što tada nisam shvaćao jest da na taj način obezvrijeđujem ne samo sebe, već i ne dajem od sebe ono što bih želio dati drugima i to samo zbog svojih negativnih uvjerenja koja mi ne dozvoljavaju da se pokrenem.

Znao sam da mi treba promjena. No, kako proizvesti novu misao i novo uvjerenje pored toliko negativnih misli u glavi i onih (često tuđih!) uvjerenja koja mi više ne služe? Onda sam shvatio da misao moram preteći akcijom! Ne smijem si dozvoliti uopće više ni jedan trenutak promisliti prije nego što nešto napravim. Ionako sam znao da nema prave promjene bez prave akcije. A koja je “prava akcija” odlučio sam saznati “u hodu”. Za početak, rekao sam sebi - najprije ću djelovati, a onda razmišljati o tome što sam napravio. I napravio sam. Pokrenuo sam vlastiti posao na temelju onoga što najviše volim raditi.

Iako sam imao mnogo “novih početaka”, danas mogu reći da mi nije žao. Danas, nakon preko 25 000 sati prakse mislim sasvim drugačije. Sve ove godine, tretirajući ljude na specifičan način koji sam sâm osmislio - način koji drastično podiže kvalitetu života svima, kako mladima, tako i starima - da nisam imao hrabrosti pokrenuti se i pružiti ljudima svoj dar, mnogi bi danas oko mene živjeli siromašnije i ispod onog standarda koji zaslužuju. Ja imam svoj dar i živim ga, ali ja sam samo jedan primjer, jedno putovanje, jedan jednako vrijedan put kao uostalom i svatko od vas tko to želi i spreman je postati.

Zato, svaki trenutak života svjesno djelujte i vi u skladu s onim što vas najviše veseli. I činite to dokle god možete. Kad ugledate nešto novo što vas veseli još i više, kad se pojavi neka još veća prilika da izrazite svoju vlastitu strast - da pružite svoj dar - bez razmišljanja, ako treba i potpuno promijenite smjer djelovanja. Nemojte pretpostavljajti kamo bi vas ta nova akcija trebala odvesti, niti ne inzistirajte na nekom specifičnom ishodu svog djelovanja. Samo djelujte! Koji god rezultat vidite da je vaše djelovanje prouzrokovalo, pa makar i ono koje na prvi pogled nije onakvo kakvo ste priželjkivali, ostanite pozitivni i gledajte na situaciju ne kao na krizu, već kao na dobru priliku.

Prava istina je da mi zapravo ni ne vidimo pravu, širu sliku našeg djelovanja i s razine intelekta nismo u stanju zaključiti kako nam neka situacija može koristiti. S razine svojih viših atributa - razine višeg jastva, duše i nadduše - to možemo, ali mentalni aspekt nas zato nije dizajniran jer tome ni ne služi. No, pozitivan stav ili barem neutralan stav spram svega što nam se događa otvara nam nova vrata - vrata prema pozitivnom ishodu za nas i za druge. Negativan stav može nam donijeti jedino negativan ishod. Svaka pojava i situacija neutralna je dokle god joj mi ne pridamo neko značenje, bilo pozitivno, bilo negativno. Okolnosti nisu važne. Važno je stoga samo naše stanje bivanja.

Naše emocije su energija u pokretu, a prvotno proizlaze iz naših uvjerenja i definicija. Kakve su nam definicije, takve su nam i emocije. Uzmite za primjer bilo koji pojam. Npr “more” ne definiramo svi jednako, prema tome nemamo ni svi jednaku emociju prema moru, a prema tome niti jednako iskustvo u susretu s morem. Naša stvaralačka moć manifestiranja svake pojave (stvari, ljudi, događaja,..) očituje se u svakom trenutku našeg života, jer ne možemo ni vidjeti u svijetu oko sebe ono što nismo spremni postati.

Istinska promjena događa se u nama samima. A svijet koji vidimo oko sebe odraz je našeg stanja bivanja. Svijet samo zrcali ono što je u nama. Dobra vijest je da mi biramo kako ćemo na nešto gledati. Svijet se mijenja ako odlučimo promijeniti pogled na svijet. A što ako je život puno jednostavniji nego što smo do sad mislili? Što ako se život ne događa nama, nego se događa zbog nas? Ako zaista cijenite svoj dar, bit ćete ga spremni pružiti drugima. Tada cijenite dar života, jer ste obogatili svoj život i život drugima sad i zauvijek!

72 views0 comments

Recent Posts

See All