Živjeti možete tako da se složite s većinom oko sebe, a možete svoj život usmjeriti i tako da se intenzivno ne slažete i kontrirate svima oko sebe. Zapravo živjeti - sretan i ispunjen život jedino možete tako da gradite svoj put, bez obzira koliko vas na tom putu ljudi prati, bez obzira kročite li njime sami. Nije važno postizanje cilja, već je važno tko i što ćemo postati na tom putu. Važan je rast.
Mi smo evoluirali do ove razine kao vrsta ne radi toga što smo ubijali, krali i iskorištavali jedni druge kroz prizmu iskustva - tko jači, taj tlači - već jer smo međusobno pomagali jedni druge, udruživali se sa sebi sličnima i dijelili resurse. Kako bismo mogli pomagati jedni drugima i udružiti snage, najprije moramo suosjećati jedni s drugima. Suosjećanje ili osjećanje sebe u drugome jedna je od istinskih i iskonskih vrijednosti koju smatramo atributom presudnim za preživljavanje ljudske vrste.
Čovjek je istinski zdrav onda kad je zadovoljan i sretan. Sretan je uistinu onda kad ima osjećaj da čini dobro - da je dobar prema sebi i prema drugome. Biti dobar prema sebi i prema drugome donosi mir, balans i zdravlje. Svi želimo biti dobro. Svi želimo biti zdravi.
Želimo li se fokusirati na barem jednu od mnogih dobrih okolnosti koje nam donose posljednja aktualna zbivanja vezana za tzv. pandemiju, onda je to definitivno “vježbanje suosjećanja”. Bez obzira na to do koje razine smo uspjeli savladati empatiju, danas imamo možda do sad najveću priliku produbiti taj osjećaj sebe u drugome kroz čitav spektar situacija. Suosjećanje je univerzalna vrijednost koju svaki zdrav čovjek treba steći i prenijeti drugim ljudima. Svako zdravlje počinje dobrim osjećajima koje imamo u sebi.
Čak i nošenje ili nenošenje zaštitnih maski, rukavica itd. možemo promatrati kao priliku da učimo jedni o drugima, ali tako da ponajprije suosjećamo jedni spram drugih. Na kojoj god strani da ste - za, protiv ili suzdržani - sa svakog kuta gledišta imate priliku djelovati prije svega ljudski i razumjeti, poštivati i srcem doživjeti nečiji stav i potrebu - da masku nosi, ili ne nosi, ili pak nosi pod bradom. Naposljetku, nema svako od nas jednak izbor, a niti okolnosti, pa ni znanje da čini ono što smatra najbolje za sebe i druge, čak i unatoč svoj svojoj želji da postupa empatično i odgovorno.
Primjerice kirurg u operacijskoj sali, prodavač u ljekarni, prodavač u dućanu, prodavač na tržnici ili biciklist u parku nemaju iste okolnosti, pa možda ni jednak stav prilikom korištenja zaštitnih sredstava. Jednako tako, moramo razumjeti da nismo svi jednako dobrog zdravlja, unatoč dobi i unatoč situaciji. Tako trudnica koja rađa, baka s astmatičnim bronhitisom, osoba sa srčanim oboljenjem, osoba s alergijskim dermatitisom, te potpuno zdrav i vitalan čovjek također nemaju iste životne okolnosti i ne bi trebali na jednak način koristiti zaštitna sredstva i na jednak način izolirati se od vanjskih utjecaja.
Ako smo vođeni prirodnim zakonima i pravom informacijom potkrijepljenom znanošću koja, slažem se, nije uvijek na dohvat ruke i nije uvijek u mainstream medijima, također prilikom potrage za znanjem, te djelovanja u skladu sa spoznajom moramo smoći snage i vještine prakticirati suosjećanje. E, pa podignite tu masku na usta i vi koji vidite tetu na blagajni kojoj prigovara šef i još prije toga - kad vidite da se preplašena bakica sklanja pred vama i izbjegava vas u gužvi pred pekarnicom. Suprotno tome, zar ima smisla ići trčati ili biciklirati s namjerom da udahnete taj svježi zrak u parku s maskom? Suosjećajmo i doživimo srcem sebe, ali i jedni druge, pa čak i onda kad drugi ne suosjećaju s nama.
Ono što svi mogu činiti, bez obzira na svoj stav spram zaštitnih sredstava, bez obzira na fokus koji imaju spram posljednjih događanja i kojoj struji pripadaju - za ili protiv, ili su pak suzdržani konformist koji masku nosi pod bradom, pod nosom,.. - ono što svi možemo činiti jest suosjećati spram sebe. Nevjerojatno je mnogo načina kako možemo brinuti o sebi odnosno sprovoditi osobnu higijenu. Naša vlastita higijena posljednja je crta obrane ili možda prva i jedina crta - ovisno kako gledate.
Što je to i kako počinje naša vlastita higijena? Suosjećanje sa sobom znači njegovanje sebe. Njegovati sebe znači izolirati se prije svega od svih kako bi nam bilo lakše fokusirati se na sebe i svoje potrebe. Svako od nas kad u toj izolaciji biva dovoljno dugo vremena zapravo shvati što želi za sebe, od sebe i od života koji živi. Svatko tko biva dovoljno dugo izoliran od drugih, lakše se fokusira na sebe i preispituje sebe, te polako uviđa kakve odnose želi, te kakve ljude i okolnosti želi u svom životu. Tek kad prakticiramo samoizolaciju kao svojevrsnu “elementarnu duhovnu higijenu”, iako dozirano ali svaki dan, uviđamo da post od ljudi i stresnih odnosa, u manjoj ili većoj mjeri, postaje bitan korak koji činimo u smjeru unaprjeđenja zdravlja.
Redovito prakticirajući ovakvu higijenu, posvetivši vrijeme sebi kreiranjem tog prostora u danu u kojem smo odvojeni od drugih, možemo početi i od toga da promatramo što nam je duhovna i što nam je tjelesna hrana. Možemo se pritom oslanjati istodobno i na ono što kaže znanost, ali i na ono najvažnije znanje - onaj osjećaj u sebi.
U praksi to znači da ćemo dok traje pandemija tragati za vrijednim informacijama, a ne za stresom, pa ćemo možda za početak isključiti tv s vijestima i zaobići kiosk s novinama čija svrha nije više da nas informiraju, koliko služe da se “prodaju”. To je medij niskih strasti, to je svijet za sebe. U tom svijetu stres se najbolje prodaje, a mi svojim ponašanjem biramo želimo li biti dio tog ili nekog drugog svijeta.
Stres i na duhovnoj i na fizičkoj razini degradira nas i postupno slabi naš imunitet. Da, kad smo u “bježi-bori se” modu naše tijelo to doista i radi - ono bježi i bori se s imaginarnim medvjedom, dok kronična stanja i virusi (iznutra i iz vana) u stresnom stanju još lakše bukte i oslabljuju naše tijelo.
Zdravlje kreće od nas samih, onda kad u svoj život unesemo emocije mira, zahvalnosti za to što imamo, sreće, veselja, ljubavi. To su stanja u kojima naše tijelo radi najbolje ono za što je stvoreno “na sliku i priliku”, a to je da oporavlja, ozdravljuje, obnavlja i kreira samo sebe. Prije svega, postanimo majstori svojih emocija, jer zdravlje dolazi iznutra, ne izvan nas.
Zdravlje njegujemo i ako pažnju posvetimo onome što smatramo svojim fizičkim pogonskim gorivom - ako shvatimo koja nas to hrana hrani, a koja nas truje ili baš i nije najbolji izbor u vrijeme pandemije.
Mnoge su bolesti nestale otkad smo shvatili da je potrebno prati se više od jednom godišnje, otkad smo počeli odvajati fekalne od pitkih voda, otkad znamo što za naše tijelo čine razne solne kupelji, saune, slane sobe, masaže, kiropraktika, akupresura, vježba i kretanje na svježem zraku, boravak na suncu… Unatoč ovim dobro znanim načinima održavanja higijene duha i tijela, ponekad zanemarujemo prednosti vremena u kojem živimo i dostupnost ovih tretmana. Možda je ovo idealno vrijeme kad sebi i svom zdravlju možemo pružiti cjelovitiji pristup, a upravo pandemija COVID-19 zato može biti dobar poticaj.
Naše tijelo izuzetan je tok energije koji se sastoji od onog vidljivog, opipljivog dijela, ali sastoji se i od onog manje uočljivog, suptilnog dijela za koji smo morali smišljati određene aparate ili razviti nova čula da bismo ga “vidjeli” i počeli bolje razumjeti. Upravo na tom manje vidljivom, suptilnom energetskom dijelu nas najprije se događa promjena koja prethodi zdravlju ili bolesti.
Postoje zaista već preko 50 godina uređaji koji “vide” čovjekovu auru i mogu uočiti takve promjene. No, postoje i dovoljno senzibilni ljudi koji također mogu na svoj način “pročitati” čovjekove energetske obrasce. Kad unaprjeđujemo kvalitetu čovjekove energije, mi zapravo radimo na najvažnijoj higijeni čovjeka - energetskoj higijeni.
Danas postoje i biorezonantni aparati, ali i neki ljudi koji čovjeku mogu pomoći svojim postupcima i tretmanima da se osjeća bolje. Upravo mi koji tako razumijemo i promatramo čovjeka razvili smo vlastiti cjelovit pristup njezi i održavanju kvalitete života polazeći od čovjekove energetske higijene.
Iako sam proučavajući rad niz “majstora” manualnih i energetskih postupaka razvio vlastiti pristup i svojim klijentima preko 10 godina nudim tretmane koji cjelovito pristupaju polazeći od energetske higijene, smatram da svatko već na jednostavan način može podići, pročistiti i unaprijediti vlastitu energiju. To možemo činiti svaki dan, odlaskom u šumu, u park, tjelovježbom, zdravom i cjelovitom ishranom itd. Svako od nas to može već i tako da porazgovara o problemu koji ga muči. Nekad topla riječ može iscijeliti. Važne su riječi koje izgovaramo, ali i one koje mislimo i izgovaramo u sebi. Svaka riječ je “paket energije”. Dobro birajmo riječi, jer to je energija kakvu pružamo najprije sebi, a onda drugima.
Sva blaga koja želimo ostaviti iza sebe ona su koja se skrivaju u nama. Najveća baština koju ostavljamo iza sebe svojim bližnjima i cijelom svijetu - ljudske su vrijednosti koje spoznajemo na putu kojim kročimo. Stoga krenite sa mnom na put koji će vam otkriti svjetlo koje se krije u svima nama.
Comments