Gdje god se nalazili i bez obzira na situaciju, svatko od nas tko diše i kreće se ima barem 2 izbora - ići prema većem veselju ili ići prema onome za što vjeruje da će mu biti barem malo manje neugodno. Čovjek je zapravo uvijek nečim motiviran i ne prođe niti jedan trenutak da u nešto ne vjeruje. Čak i onda kad kažemo da ne vjerujemo, onda kad u nešto sumnjamo, pitanje je samo u što točno vjerujemo. Sumnja nije nedostatak vjere. Sumnja je samo 100% vjera u ishod koji ne preferiramo, tj. u ono što si ne želimo.
Promotrimo li bilo koji naš postupak, bili svjesni ili ne čime je motiviran, tj. vjerujemo li da činimo sebi manje zlo ili veće dobro - uvijek ćemo morati donijeti odluku. Čak i odgađanje odluke ili ne donošenje odluke također je svojevrsna odluka. Zapravo, gledamo li pozitivno na sve što se događa, uvijek smo na dobitku, jer iza željenog i iza neželjenog iskustva kriju se neke lekcije ili bolje rečeno darovi. Neke darove otvaramo godinama dok ne otkrijemo što smo dobili. No, važno je razumjeti da svatko od nas ima slobodnu volju odabrati kako će na situaciju gledati - pozitivno ili negativno - a prema tome i kakvo iskustvo će imati.
Kad je čovjek situaciju definirao negativnom, onda kad sumnja, odnosno kad vjeruje u ono što ne želi iskusiti, u sebi stvara i takve emocije. Emocija je ništa drugo nego energija u pokretu (eng. emotion = energy in motion). Ono što nazivamo negativnim emocijama, gledano kvantno mehanički, samo je energija niskih frekvencija. A mi iskusiti možemo jedino ono što vibracijski gledano odašiljemo i s čim se uskladimo. Kad čovjek bira odašiljati energiju niskih frekvencija, bez obzira na to što je sve što se događa oko njega u suštini neutralno, tad on za sebe i stvara isti takav svijet - svijet niskih strasti. To je uredu, jer zasigurno čovjek i tako uči.
Iako smo mi do sad kao čovječanstvo donosili odluke iz negativnih uvjerenja ili odluke koje su u najboljem slučaju bile temeljene na činjenju manjeg zla, bez obzira na dobru namjeru, činili smo ipak više zla nego dobra. Mnogo smo naučili iz toga. Prije svega naučili smo da ne možemo činiti zlo drugome, a da pritom istodobno ne naškodimo sami sebi. Nekad često toga nismo bili svjesni, no danas na prijelazu iz 2020. u 2021. godinu i na kraju krajeva jedne višetisućljetne ere zla, danas kad su kontrasti učinjenog zla i učinjenog dobra toliko očiti, ipak sve više biramo činiti dobro i kretati se u smjeru većeg veselja, a čini se da polako počinjemo uviđati i velike dobrobiti - fokusirajući se na izobilje dobra koje ovaj život pruža, svjesno stvaramo bolji svijet.
To ne znači da će tzv. “Zlatno doba” doći preko noći, bar ne za sve nas, ali svaka mala promjena totalna je promjena. Svaka naša barem malo bolja svijest o tome kako naše odluke utječu na nas i druge oko nas, malo po malo, transformirat će ovu planetu čijeg smo organizma svi mi djelić u bolje i veseljem ispunjenije mjesto za život. Čineći dobro drugima znači činiti dobro svima, prema tome biti čovjek svakom od nas prva je i glavna uloga. Kad to shvatimo, sve manje će biti potrebe igrati negativne (lopov), represivne (policajac) i sve uloge unutar svijeta niskih frekvencija, već ćemo biti jedan drugom prijatelj, mudrac, brat i sestra.
Svi na ovim prostorima potreseni smo posljednjim događanjima. Iako nismo direktno iskusili i na jednak način proživjeli ostanak bez člana obitelji i bez svega što je godinama stvarano i preko noći uništeno, ali svi imamo sposobnost suosjećati. Kako pružiti razumijevanje i utjehu onome tko proživljava tragediju, a istodobno sebi dozvoliti uživati u svim malim i velikim veseljima kojima život ustvari obiluje? Ja smatram da to istinsko svjetlo nekome tko se nalazi u tami ne možemo biti tako da sebi ne dozvolimo sjati. Onome tko plače ne pomažemo tako da i mi počnemo plakati. Štoviše, jedini način na koji nekome nikako ne možemo pomoći jest taj da se s njim složimo tj. da se s onim tko prolazi kroz teško razdoblje vibracijski uskladimo. Biti primjer nekome znači živjeti u skladu s onim što želimo vidjeti izvan sebe, živjeti u skladu sa sobom i svojom prirodom.
Ekstaza, ljubav, veselje, zadovoljstvo, mir - to su sve naša prirodna stanja i naše pravo stečeno samim bivanjem na Zemlji. Svaki naš trenutak života koji biramo provesti izvan tog našeg prirodnog stanja (stanju izvan sjaja vlastitog svjetla), trenutak je kad ne živimo sebe i najmanje možemo biti od koristi kako sebi, tako i drugima. Poruka za empate - suosjećaj, ne apsorbiraj.
Pokušavam dokučiti kakve veze ima potres u Hrvatskoj s osvještavanjem ljudi koji ovdje žive, odnosno kako povezati to nakupljanje napetosti i energije koja izbija iz zemljine kore s buđenjem čovjekove svijesti. Gledano iz pozitivnog ugla, možda kad ne bismo imali poteškoća, ne bismo rasli, a što više rastemo i osvještavamo poteškoće, zasigurno sve više osvještavamo i one dobre stvari. Što više uviđamo kontraste, to kao i hranu koju biramo na pladnju, odabiremo iskustvo za koje vjerujemo da će nas bolje podučiti, koje će za nas proizvesti veći rast.
Za mnoge od nas izazovi su potrebni kako bismo se probudili i kako bismo se osvijestili. Štoviše, za mnoge od nas ostanak u komfornoj zoni, stanju već dosadne ugode uopće nije poticajno i onemogućava nas da odlučimo ići naprijed, da se pokrenemo. A bez akcije koja je jezik fizičke realnosti, ništa konkretno ne može se ni dogoditi, već sve ostaje na razini zamisli, ideje - sve ostaje negdje u eteru. Naš život postat će bolji ne samo prema zamisli koju imamo o njemu, već prema tome kakvu promjenu proizvedemo u sebi. Zato život prepun obilja kakav želimo manifestirati dolazi od promjene koju proizvedemo unutar sebe. Mi sami moramo postati ono što želimo vidjeti - ono što želimo zrcaliti oko sebe.
Ići najbržim putem nekad znači ići dužim putem da bismo prije stigli do cilja, jer ponekad je prečica najteži put. Prečica nije uvijek kraći i lakši put. Kad idemo dužim putem ponekad znači da ćemo morati stati, razmisliti, sjesti u meditaciju, odmoriti se, pogledati dobar film ili otići spavati - ne raditi ništa često je najbolji način da sagledamo što smo do sad postigli. No, ponekad ići dužim putem znači da ćemo krenuti za prvim sljedećim najvećim uzbuđenjem, ma koliko nam se u početku ono činilo maleno uzbuđenje. A kad god nam je lijepo i veselimo se svemu što radimo, kratimo vrijeme. “Sve što je lijepo, kratko traje” - kažu naši stari. Duži put kojim smo krenuli ispadne kraći ili barem uzbudljiviji i lakši.
Formula veseljem ispunjenog života znači da naša sljedeća akcija mora pratiti najveće veselje u svakom danom trenutku, bez pretpostavljanja, pa i nametanja si zamisli kamo bi nas to što činimo trebalo odvesti. Istodobno, važno je ostati u pozitivnom ili barem neutralnom stanju raspoloženja što god da se dogodi i kamo god da nas to veselje odvede. Ako to što činimo dovršimo ili nas pak to što činimo u jednom trenutku više ne veseli, uvijek možemo stati, pogledati sljedeću nama najzanimljiviju stvar koju možemo poduzeti i nju dogurati dokle god možemo ili dok ne iskrsne nešto sljedeće što nas barem malo više veseli .
Svaka naša akcija koju poduzmemo na ovaj način, u smjeru sljedećeg sve većeg i većeg veselja, činit će se poput one gromade snijega koja je nastala iz male grude koju smo u jednom trenutku zavaljali nizbrdo. Naš život vrlo brzo eksplodirat će u pozitivnom smislu i pretvorit će se u ekstazu pozitivnih sinkroniciteta u kojem se u svakom trenutku nalazimo točno tamo gdje trebamo biti i srećemo se s točno onim ljudima s kojima je idealno da se sretnemo. Naš život postat će svrhovit, te u svakom pogledu ispunjen veseljem i rastom.
Kad bih na kraju posljednje kolumne koju pišem na izmaku ove izazovne 2020. godine htio poslati najljepšu poruku i zaželjeti najljepše želje u Novoj 2021. godini, tad bih svakome od vas čiji su se putevi sreli i koji će se sresti s mojim rekao da u svakom sljedećem trenutku slušate što bolje možete ono što vam srce govori. Formula za veseljem ispunjen život u vašim je rukama i upravo je na vama odluka da ju sprovedete u djelo. Najbolje što vam svima mogu zaželjeti jest isto ono što želim sebi, a to je da si želim sve ono što trebam.
Kad se sjetimo jednog od 5 univerzalnih zakona kreacije “da je sve sad i ovdje”, prema tome i da je sve što trebamo upravo sad i ovdje, tad je predivna spoznaja o tome da nam je u svakom danom trenutku na raspolaganju sve što nam je potrebno i da smo potpuno podržani da živimo najbolje što možemo, stoga i da budemo najbolji što možemo biti.
Andrija Roić