Pojednostavljeno, zapadnjački shvaćeno, drevni Tao tvrdi da je Yang muški, a da je Yin ženski aspekt postojanja. Ne ulazeći sad u filozofiju Taoizma, zdravo i prosto, onako iz srca govoreći, ja sam shvatio da svatko od nas mora imati u svom životu izbalansiran vlastiti Yin i Yang, odnosno da bi bio zdrav i cjelovit na fizičkoj i emocionalnoj razini, mora imati izbalansiranu svoju žensku i mušku stranu. Da, to znači i da mi muškarci imamo svoju žensku stranu. Tako da, drage moje žene, možete likovati! U ovoj kolumni obraćam se direktno s kritičkim osvrtom na muškarce.
Smatram da ukoliko muškarac nije osvijestio svoju žensku stranu, tj. nije niti priznao da uopće postoji njegova nježnija strana koju najviše koristi u igri sa svojom djecom – on još nije postao pravi muškarac, već je još uvijek, čak i u 50-oj godini života jedno najobičnije dijete, ili još bolje rečeno – nedoraslo muško derište. Uostalom, tko sam ja da ikome sudim? Pa i ja sam bio ili priznajem da ponekad još uvijek jesam nesvjestan svoje vlastite ženske strane postojanja.
Muškarci ponekad zaboravljaju da pretjeruju u svom surovom, naprasitom, ili kako bi mi Dalmatinci rekli – ''grezom'' nastupu i imaju radi toga čak i mnogo zdravstvenih i emocionalnih izazova. Ma možemo mi okrivljivati ne znam koliko ovo mačo-muško orijentirano društvo koje nas odgaja, ali dokle god ne shvatimo da svojom mišlju, riječju i djelom narušavamo vlastiti balans, bit ćemo bolesno društvo. Disbalans, odnosno proces gubitka ravnoteže, ukoliko ga ne pretvorimo u pozitivno iskustvo, odnosno ukoliko nam ne posluži kao učenje – uvijek i bez iznimke kreirat će prije ili kasnije bol i bolest. Ako nas bol na primjer kod vježbanja ičemu uči onda je to sigurno dobrom iskustvu ili barem tome kako da se ne ozlijedimo. A onda shvatimo da čak i mišić raste onda kad mirujemo, odmaramo, spavamo.
Možda možemo gledati i na cijelu situaciju u kojoj se trenutno u globalu nalazimo na ovaj pozitivan način? Možda i ovo, što bi neki rekli ''nametnuto mirovanje i zatvaranje'', kad smo jedni drugima onemogućili slobodno kretanje bojeći se zaraze, možda upravo ovakav moment možemo iskoristiti za mir, razmišljanje o sebi i svom životu, sagledavanju svojih dosadašnjih postupaka, te uočavanju mnogih disbalansa koje smo kreirali svatko u svom životu, a onda i globalno, na razini čovječanstva koje je djelić jednog mnogo većeg organizma kojeg zovemo priroda. Mi jesmo priroda, a ne u prirodi. I onda kad radimo protiv vlastite prirode, kad ne živimo u skladu s onim što jesmo, stvaramo neravnotežu u vlastitom i životu svih s kojima smo povezani, a bili svjesni ili ne, vidjeli to mi ili bili slijepi, svi smo povezani. Zato disbalans samo jednog čovjeka dovodi do disbalansa cijelog društva, pa i prirode. Ali zato jedan čovjek koji bude iscijeljen, samo jedan čovjek koji ozdravi na fizičko-emocionalnoj razini – kad je jedan čovjek svjestan vlastite cjelovitosti i živi u balansu – to onda kreira zdravo društvo i balans u životu svakog čovjeka.
Zato smatram da je svatko od vas koji dolaze na moje tretmane jednako važan. Zato slavim jednako kao i taj čovjek kad vidim iscjeljenje u životu svakog onog kojem susret sa mnom posluži kao dobar razlog da sam sebe iscijeli. Da, svatko može iscijeliti sam sebe. Svatko je vlasnik vlastitog iscjeljenja i jedini koji može pružiti iscjeljenje jest svatko sam sebi. Moje vlastito iscjeljenje može samo biti putokaz, svjetlo u mraku, svjetionik u magli, zapaljena svijeća koja svjetlost širi na sljedeću svijeću – svjetlo u mom životu budi i dijeli priliku svijetliti i onome s kim se sretnem. Jer, naposljetku i meni je bio potreban, barem jednom u životu, ako ne i mnogo, mnogo puta do sad – da ugledam svjetlost koje zračiš Ti, koje zračiš Ti, koje zračiš Ti… a ne upoznavši tamu (Yin) nikad ne bismo znali što je svjetlost (Yang).
Yin je noć, a noću se najbolje odmara. Mir je odlika Yin-a i tad se vraćamo u balans. Nježnost koju pružamo onome koga volimo, ako si to dozvolimo, balansira Yin u vlastitom i životu voljenog. Učitelj koji je dobar učitelj tj. ako zna stvoriti medij tišine (Yin) u kojoj na prirodan način zadobije učenikovu pažnju ima najveću šansu da postigne cilj svog djelovanja – da učenik nauči, odnosno da učenik postane učitelj!
Ja duboko osjećam da pandemija koju smo oko sebe kreirali, bila imaginarna ili ne, bila nametnuta ili ne, te kako god opasna po život ili ne – daje nam savršenu priliku da stanemo, da se umirimo i da dobro razmislimo o svom dosadašnjem ponašanju, a onda siguran sam da kad jednom ugledamo ovako velike kontraste onoga što želimo i onoga što ne želimo u svom životu – onda ćemo shvatiti da priroda u nama i oko nas djeluje savršeno i uvijek nam daje ono što trebamo. Na kraju ili na početku svega, kako god da gledamo, svatko će od nas, da bi iscijelio sebe i svoj život, da bi svijet oko nas ili ''svijet u nama'' (kako bi rekli kvantni fizičari) bio iscijeljen – najprije trebamo ''počistiti pred vlastitim pragom'' – kako bi rekle naše bake.
Yin godišnje doba u kojem se nalazimo oduvijek nam je govorilo da je potrebno umiriti se, naspavati se, pa na kratko i okrenuti se unatrag i vidjeti što smo do sad postigli. Iscijeliti odnose s drugim ljudima koji su nas povrijedili i koje smo povrijedili idealna je prilika iscijeliti odnos sa samim sobom. Oprostiti sebi i oprostiti drugima sve i bez iznimke znači dozvoliti da u naš život uđe potpuni mir ili Yin. Yin je neophodan za postojanje Yang-a kao stvaralačkog i pokretačkog aspekta postojanja.
Hoću reći to da bismo mogli dalje stvarati ili krenuti u novi početak, potrebno je stati, iskreno preispitati negativna uvjerenja i svijet koji je stvoren na takvim temeljima. Ostvarenje ljepšeg svijeta o kojem svi sanjamo toliko je blizu, a ostat će tako daleko ako budemo neiskreni prema sebi i ljudima koji nas okružuju. Poklonimo sebi taj mir i oprostimo sebi i svima sve i bez iznimke. Zatim svaku iduću situaciju ili odnos koji nastane promotrimo iz malo drugačije perspektive – promotrimo tako kao da gledamo očima djeteta koje svijet promatra čudeći se.
Ovaj svijet bio bi čudesan kad bismo prije nego bilo što kažemo ili poduzmemo vidjeli dijete u svakom drugom čovjeku. Svakom bi muškarcu bilo bolje i živio bi sretnije kad bi pokazao nježniju stranu koju jedino rjeđe skriva pred vlastitim djetetom ili pred ženom koju voli. Nježnost, blagost, poniznost i svaki drugi yin aspekt postojanja otvara nam mnoga vrata za sretniji i ispunjeniji život, a hrabrost je znati pokazati ih. Da, nježnost često skrivamo i pred najbližima, stoga krenimo onda najprije od kuće. Barem sad kad nemamo kamo drugamo prilika je biti u miru sa sobom i sa svojima.